petak, 14. prosinca 2012.

MARIJA ŠARAPOVA

Marija Jurjevna Šarapova je ruska tenisačica, rođena u Njaganju, 19. travnja 1987 godine. Treneri su joj njen otac Jurij Šarapov i Thomas Hogstedt. Tijekom 2005., 2007., 2008. i 2012. u više je navrata bila na broju 1.
Marija Šarapova je sa četiri godine počela trenirati tenis u rodnoj Rusiji. S ocem se 1994. godine odselila na Floridu, u teniski kamp Nicka Bollettierija te i danas živi u SAD-u.
Svoj put prema vrhunskom tenisu započela je 2004. kad je imala svega 17 godina, u teškom finalu protiv Serene Wiliams. Tada je osvojila svoj prvi Grand Slam, Wimbledon. Svoj drugi veliki Grand Slam US Open osvojila je 2006. Godine 2007. suočila se sa kroničnom ozljedom ramena i pala na petu poziciju. 2008. godine osvojila je svoj treći Grand Slam pobjedivši Henin u četvrtfinalu i Anu Ivanović u finalu. I 2012. osvojila je svoj četvrti Grand Slam Roland Garros, te je jedna od rijetkih aktivnih tenisačica koja u svojoj kolekciji ima sva četiri Grand Slam turnira.
Ima nekoliko nastupa za rusku Fed kup reprezentaciju (dvije pobjede 2008., poraz 2011. i pobjeda 2012.).
 Šarapova je najpoznatija po agresivnoj igri gdje rijetko odigrava klasični volej i smeš, umjesto čega izlazi naprijed i odigrava jaki forehand ili backhand. Pored specifičnog načina igranja, Šarapova je bila najtraženija sportska osoba na Yahoo, u periodu od 2005. do 2008. najvjerojatnije zbog svojih atraktivnih slika u časopisu Sports Illustrated.
Danas je naplaćenija sportašica na svijetu.

srijeda, 12. prosinca 2012.

JEAN RENOIR

Jean Renoir rođen je 15. rujna 1894 u Parizu ( Francuska). Bio je francuski filmski redatelj, scenarist, producent i pisac, sin čuvenog slikara Pierre-Augustea Renoira.
Kao redatelj, Renoir je snimio više od 40 filmova od doba nijemog filma do kraja 1960-ih, te se smatra jednim od najznačajnijih filmskih umjetnika 20. stoljeća.
1924. snima prvi dugometražni film La Fille de l'eau, ali uspjeh postiže tek prvim zvučnim filmovima, posebno dramom La Chienne. Nakon književne adaptacije La Nuit du Carrefour, prema romanu Georgesa Simenona, snima impresivni niz vrhunskih ostvarenja: Boudu sauvé des eaux, Le Crime de Monsieur Lange, Partie de campagne i Les Bas-fonds.
Prije drugog svjetskog rata, ratnom dramom La Grande Illusion nastoji poslati poruku mira, te je film, koji se danas smatra jednim od najznačajnijih u povijesti kinematografije, izazvao vrlo negativne reakcije nacističke Njemačke, koja ga je po okupaciji Francuske nastojala i uništiti. 1939., svojim remek-djelom La Règle du jeu, prikazao je moralnu degeneraciju francuske aristokracije.
1940. odselio se u Sjedinjene Države, te postaje američki državljanin. Premda se nije uklopio u hollywoodsku filmsku industriju, snima nekoliko naručenih projekata, propagandne filmove This land is mine, Salut à la France i nekoliko književnih adaptacija, kao The Diary of a Chambermaid  prema čuvenom romanu Octavea Mirbeaua. 1951., snima u Indiji utjecajni film Le Fleuve.
Početkom 1950-ih vraća se u Francusku te ostvaruje filmove Le Carrosse d'or prema romanu Prospera Mériméea, French Cancan, Elena et les Hommes i Le Caporal épinglé prema romanu Jacquesa Perreta. Krajem 1960-ih više radi za televiziju i posebno se okreće književnosti. Između ostaloga napisao je biografiju svog oca, Renoir, mon père i vlastitu autobiografiju, Ma vie et mes films. Od 1970. živi u Beverly Hillsu u Kaliforniji. 1975. godine osvaja Počasni Oscar. Umro je 12. veljače 1979. u Bevely Hillsu.

utorak, 11. prosinca 2012.

CLAUDIA SCHIFFER

Claudia Schiffer rođena je 25. kolovoza 1970. godine u mjestu Rheinberg u neposrednoj blizini Dusseldorfa u njemačkoj saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalia. Ona je njemački supermodel i glumica. Nastupila je u nizu uspješnih filmova i video spotova. Ipak, više uspjeha postigla je u modnom svijetu. Zanimljivo je to što se Claudia Schiffer zbog svoje visine osjećala izolirano. Ista ta karakteristika kasnije joj je pomogla da napravi nešto konkretnije u svom životu.
Što se tiče njezinog privatnog života, neko je vrijeme bila u vezi s poznatim mađioničarem Davidom Copperfieldom s kojim je na kraju raskinula, pretrpane rasporede. Kasnije je upoznala filmskog producenta Matthewa Vaghna s kojim danas ima dvoje djece. Sina Caspera i kćer Clementine. S kolegicama iz manekenskog posla Naomi Campbell, Elle MacPherson, i Christy Turlington bila je vlasnica niza kafića Fashion Café.

četvrtak, 29. studenoga 2012.

GUGLIELMO MARCONI



Guglielmo Marconi rođen je u Bologni, 25. Travnja 1874. Bio je talijanski inžinjer elektrotehnike i fizičar. Svoje labaratorijske eksperimente započeo je 1895. godine  na očevu imaju u Pontecchiu, gdje je uspio u slanju bežičnih signala na udaljenosti od 1 i pol milje. Poznat po tome što je 1897. godine  prijavio patent i ustanovio bežični telegraf i kompaniju za signalizaciju ''Wirless and Signal Company Limited''. U istoj toj godini dao je demostracije na talijansku vladu u Spenzi gdje su bežični signali poslani na udaljenost od 12 milja. 1898. godine otvorio je prvu radio tvornicu na svijetu u Chelmsfordu u Engleskoj, te je te iste godine uspostavio bežičnu vezu između Velike Britanije i Francuske, isto kao i izmađu Velike Britanije i Newfoundlanda. Godine 1901. Marconi je uspio poslati radio signal preko Atlantskog oceana. 1909. za radove na bežičnoj telegrafiji  osvoijo je Nobelovu nagradu iz fizike koju je podijelio sa Carlo ferdinandom Braunom. A godine 1932. Potrijebio je decimetarske radio- valove. Pored sveg svog uspijeha Marconi je bio bijesan. Njegov cilj bio je vratiti se u Herzov labaratorij i pokazati, demostrirati praktični način komunikacije, zbog čega je i osnovao kompaniju u Celmsfordu koja i danas nosi njegovo ime. Umro je u Rimu, 20. srpnja 1937.

petak, 23. studenoga 2012.

SUMRAK

Sumrak je film koji je režiran po četiri vampirsko/fantastična romana koje je napisala američka književnica Stephenie Meyer. Ovaj film slijedi život Isabelle "Belle" Swan – 17-godišnjakinje koja se iz Phoenixa, Arizona preselila u gradić Forks, Washington, te se u toj novoj sredini njezin život drastično mijenja nakon što se zaljubi u vampira koji se zove Edward Cullen. Film je režirala Catherine Hardwicke. Glavni glumci u ulozi Belle Swan i Edwarda Cullena su Kristen Stewart i Robert Pattinson.
Sumrak se sastoji od 4 filma: Sumrak
                                               Mladi mjesec
                                               Pomrčina   
                                               Praskozorje (1. dio)
                                                                   (2.dio)

Radnja filma je pračenje života Belle Swan koja se zaljubila u vampira Edwarda Cullena. Tema filma je njihov život, sve prepreke koje su ih sprječavale da budu zaljubljeni. Bella želi postati vampir što se Edwardu od početka nije sviđalo. Edward i Bella se vjenčaju, te Bella na medenom mjesecu zatrudni, što zvuči nemoguće pošto je Edward vampir a ona čovjek. Belli djete izaziva probleme, i skoro umire, ali ju Edward spasi tako što je pretvori u vampira. U zadnjem dijelu Sumraka (praskozorje 2. dio) Voloteuri, protivnicic Cullenovih, saznaju da Bella i Edward imaju dijete te misleći da je djevojčica Renesmee vampir, odluće napasti Cullenove. Cullenovi skupljaju vampire iz cijelog svijeta te im objašnjavaju da Renesmee nije vampir već dijete od krvi i mesa.  Cullenovi, njihovi prijatelji i čopor vukodlaka čekaju Volteure spremni na borbu, no međutim Alice pokazuje Aro-u ( predvodniku Volteura koji ima moć ćitanja misli) što će se dogoditi ako se budu borili. Aro vidjevši budućnost odustaje od borbe i zajedno s Volteurima odlazi. Bella, Edward i Renesmee nastavljaju sretno živjeti u okolini svoje obitelji i prijatelja, te prijatelja vukodlaka.

Sva četiri filma mi se jako sviđaju zbog toga što su drugačiji od ostalih filmova. Predstavljaju život vampira i čovjeka u zajedništvu, na strašan i na romantičan način. Najviše od sva četiri djela sviđa mi se četvrti dio u kojem Bella postaje vampir i dobivaju dijete. Sviđa mi se to što su Cullenovi uz pomoć drugih vampira i vukodlaka uspjeli objasniti Volteurima situaciju vezanu uz Renesmee, i što se sve sretno završilo. =D

MOJA NAJDRAŽA...

To je Lucija. Ona je jedna jako divna i dobra osoba. Ima dugu prekrasnu plavu kosu i predivne plave oči. Obožava se smijati i raditi neke jako smiješne face. Upoznale smo se prvi dan petog razreda. Čini se kao da je bilo jučer ali zapravo već je puno vremena prošlo. Kada sam došla u peti razred u novu školu, bila sam okružen sa puno nepoznatih ljudi. Na prvi pogld su mi se naviše svidjele Lucija, Veronika i Karla i naravno Ana, ali nju sm već od prije poznavala. Tako smo se nakon nekog vremena sprijateljila sa Lucijom i sa svim drugim prijateljicama. Od tada smo ja i Lucija nerazdvojne, sve što je moje i njeno je! Zajedno plačemo, smijemo se i sve ostalo što ide uz to. Do sad se još nikad nismo posvađale, a nadam se da ni nećemo. Jer takvih osoba kakva je Lucija nema puno na ovom svijetu ( barem za mene) , ona je stvarno osoba od potpunog povjerenja, i zato je neželim izgubiti.

ŠTO BIH JEDNOG DANA VOLJELA BITI

Iskreno, neznam ni sama što bi to ja voljela biti jednog dana! Trenutno razmišljam o tome da budem učiteljica njemačkog jezika, povijesti ili možda neka umjetnica. Ma zapravo nemam pojma. U školi su mi najbolji predmeti njemački, povijest, likovni i matematika! Voljela bih biti učiteljica zato što bih mogla svoje znanje i ljubav prema tom predmetu prenositi na druge s ljubavlju i željom da drugi nešto nauče. Isto tako bih voljela biti slikarica/ umjetnica kao moja teta koja je išla u školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. I to baš zato što volim isto kao i ona jako crtati. Ali problem je taj što se bojim da ću kasnije morati raditi nešto što uopče nema nikakve veze sa slikarstvom i umjetnosti. I zato zasad ostajem na učiteljici, ali neznam kojeg predmeta. Jako volim i matematiku i povijest i njemački tako da ću to još kasnije odlučiti, zasad samo znam da jednog dana želim postati učiteljica. Da želim svoje vrijeme provoditi u školi sa dijecom, ispred ploče i imenikom u ruci!